Što kada nas preplave pritisci vanjskog svijeta i usporedbi s drugima? Odgovor je centriranje

Opsjednutost tijelom i dominacija ega okosnica su naše zapadnjačke civilizacije danas. Ljudi su većinom materijalisti, žive u uvjerenju da su isključivo vlastito tijelo te ostaju zatvoreni drugim dimenzijama postojanja. Vrijednost čovjeka mjeri se kroz fizičku ljepotu, vitkost, mišićavost, mladenački izgled.

Sa svih strana preplavljuju nas pritisci da se moramo uspoređivati s drugima, da moramo biti ljepši, karizmatičniji, pametniji, uspješniji. Društvene mreže nam pod krinkom povezivanja zapravo oslabljuju energiju jer neminovno promatramo druge i uspoređujemo se s njima i njihovim u većini slučajeva izmaštanim, kroz filtere provučenim životima.

Usporedba uvijek dolazi iz ega jer ego gradi svoj identitet na razlikovanju od drugoga te ga hrani osjećaj pobjede nad drugim. Ego nikada nije ravnopravan, ili se osjeća jačim pa pobjedonosno likuje, ili se osjeća slabijim pa se koprca u depresiji. Ipak, ego je samo naš površinski identitet, a iznutra se krije duhovno biće koje treba osvijestiti. Mi smo vječne duše, i jednom kada se potpuno saživimo s tom činjenicom, stvaramo sasvim novi odnos prema samima sebi. Odbijamo sebe promatrati samo kao tijelo jer znamo da smo više od tijela, koje je jedno u nizu tijela u našim brojnim inkarnacijama. Istovremeno ne promatramo vlastito tijelo kao objekt, već kao instrument za naše ovoživotno putovanje kroz materijalni svijet o kojem treba s nježnošću skrbiti.

Kada nas preplave pritisci vanjskog svijeta i uspoređivanja, uvijek se možemo povući iz ega u unutrašnjost duha, centrirati se u vlastitom biću. Ne koristiti na neko vrijeme društvene mreže, stišati ili isključiti telefon. Trebamo nakratko, svakoga dana, zaroniti u tišinu. To može biti kratka meditacija, naše vrijeme za jogu ili bilo koja druga osobna praksa. Neka to bude vrijeme susreta sa samim sobom, susreta sa svojim mislima i osjećajima. Što god da susretnemo u sebi, pogledajmo i propustimo da prođe. Kada se na taj način usredištimo, kada osjetimo sebe iznutra, kada dopustimo miru da se razlije našim bićem, jasno vidimo koliko su usporedbe s drugima nevažne. Duboko smo uronjeni u svjesnost da je svatko od nas jedinstven baš takav kakav je i ima svoju dharmu odnosno posebnu svrhu zbog koje je ovdje u materijalnom svijetu, a istovremeno osjećamo onu istinsku povezanost s drugima jer znamo da smo svi istoga, božanskoga podrijetla.