Introvertiranost-uronjenost u vlastite unutarnje svjetove

bloom-1851294_960_720Nijemci imaju riječ einzelgӓnger, Englezi lone wolf, a mi kažemo vuk samotnjak.
Ja sam upravo taj einzelgӓnger, taj koji ima svoju priču, svoj svijet, koji ide svojom samotnom stazom, priznajem.  A ti?

Ima nas koji smo eto ta jedna neobična, ponekad teško shvatljiva kategorija. Možemo biti s drugima, možemo i uživati u njihovom društvu, ali društvo drugih nas brzo umori i mi se moramo brzo vratiti k sebi, uroniti u unutarnji ocean, napuniti se energijom u samoći.

Da, takvi smo mi-introverti. Uronjeni u vlastite unutarnje svjetove. Volimo promatrati sebe i ljude oko sebe, promišljati o životu u različitim njegovim detaljima, promišljati o smrti.

Naviknuti smo biti sami sa sobom. Uvijek nešto radimo, bavimo se nekom zanimljivom samotnom aktivnošću koja nas odmara i ispunjava. Kreativno stvaramo, istražujemo, učimo, šećemo gradom ili šumom. Svakakve nam misli prolaze glavom. Svakojaki osjećaji, jedan za drugim, rastvaraju se u našim dušama. Naše unutarnje oko ih gleda i prepoznaje. Mi znamo da od sebe bježati ne možemo, čak i ako pokušamo.

Naša je bitka prepoznati svoje osjećaje i njihove uzroke, suočiti se sa svojim mislima, sa svojim samozavaravanjima, s vlastitom i tuđom prolaznošću i krhkošću.

Mi trebamo biti sami sebi vodstvo i sebi vjerovati.

Grupe često imaju problem s nama. Jer mi idemo svojom stazom koja im često nije ni približno razumljiva. Ispod mirnoće naših lica u nama divlja strast koje se plaše. Tu auru samozatajnosti i neuhvatljivosti, taj unutarnji život, oni će redovito negativno okarakterizirati. Na einzelgӓngera će se redovito nalijepiti sva sila tuđih projekcija. Ali unatoč tome i upravo zbog toga treba ići svojim putem dalje, bez straha. Naša je misija prihvatiti i živjeti ono što jesmo, dobro protresti tuđa uvriježena razmišljanja i ustaljene koncepte i kroz vlastitu oslobođenost darovati više slobode ovom svijetu i ljudima koji nas okružuju.