Hipersenzibilnost je jedno od onih obilježja koja nisu osobito na cijeni u našem svakodnevnom okruženju. Hipersenzibilne osobe kroz život vrlo brzo nauče da hipersenzibilnost nije poželjna osobina te da ju treba što bolje zamaskirati i što manje pokazivati. Svakoj hipersenzibilnoj osobi zasigurno u mislima odzvanja poznata rečenica „Ne budi tako osjetljiv/a…“, rečenica koju su kao savjet ili kritiku bez sumnje više puta izrekli ljudi koji je okružuju. Zbog ovakvih etiketa, hipersenzibilni ljudi se često osjećaju drukčiji i nekako manjkavi u odnosu na manje osjetljivu većinu.
Tako je američka glumica Winona Ryder jednom prilikom rekla: ‘Možda sam preosjetljiva za ovaj svijet…’, što je tipično rezoniranje osobe koja je uvjetovana da vlastitu hipersenzibilnost promatra kao nedostatak. Ako k tomu dodamo da se danas u kulturi Zapada glorificira ekstrovertiranost, otvorenost i hiperkomunikacija, možemo još bolje shvatiti kakva je zapravo pozicija osoba visoke osjetljivosti. Zapadnjačka kultura konzumerizma i društvenih mreža daje apsolutnu prednost okrenutosti prema van-to može biti okrenutost prema stvarima koje konzumiramo da popunimo unutarnje deficite, ili pak okrenutost prema drugim ljudima jer ne znamo biti sami. Hipersenzibilne osobe su većinom zatvorene osobe, usmjerene prema unutra, u vlastiti vrlo kompleksan unutarnji svijet koji je prepun izoštrenih zapažanja, intenzivnih utisaka i jakih emocija. Većina visoko osjetljivih ljudi su istovremeno i introverti, što znači da iako im je socijalna interakcija potrebna kao i drugima, ona ih brzo umara te im je neophodno bavljenje samotnim aktivnostima kroz koje obnavljaju svoj rezervoar energije. Zbog svega ovoga visoko osjetljive osobe se vrlo često nalaze pod pritiskom da ne zadovoljavaju društvena očekivanja te su prisiljene ponašati se na način koji nije u skladu s njihovom prirodom, što na njih ostavlja negativne posljedice.
Što je uopće hipersenzibilnost i da li je moguće prestati biti hipersenzibilan? Što učiniti kada se osjećate u konfliktu jer ste hipersenzibilni? Trebate li se mijenjati i prilagođavati svijetu oko vas i što se događa s vama kada to činite? Da li je hipersenzibilnost uistinu toliko nepoželjna osobina kako su vas učili i predstavlja isključivo teret koji u mnogočemu otežava život pojedinca ili krije i neke posebne darove te ju je moguće pretvoriti u vlastitu prednost?
20 posto populacije je hipersenzibilno
Iako se obično vjeruje da je visoka osjetljivost više poput neke anomalije prirode, istraživanja su pokazala da ona i nije tako rijetka pojava. Otprilike 20 posto populacije je hipersenzibilno, što nije zanemariva brojka. Otkriveno je da je hipersenzibilnost genetski uvjetovana te da, osim u ljudskoj vrsti, postoji i u oko 100 drugih vrsta. Hipersenzibilnost predstavlja strategiju preživljavanja u kojoj jedinka pažljivo promatra okolinu prije nego što se upusti u djelovanje. Hipersenzibilne osobe ne djeluju impulzivno, već oprezno važu opcije i razmatraju moguće posljedice prije no što se odluče na djelovanje. U socijalnim situacijama takav se oprez često pogrešno tumači kao sramežljivost. Dok promatraju okolinu kao da je skeniraju, visoko osjetljivim osobama teško da bilo što može promaknuti. Njihov mozak temeljito obrađuje informacije i primjećuje suptilne detalje koji većini ljudi obično izmiču, a zbog vrlo izoštrenih osjetila ove su osobe sposobne razlikovati više nijansi boja, jače doživljavati zvukove i osjećati više mirisa.
S obzirom da hipersenzibilnost nosi sa sobom i pojačanu emotivnost, visoko osjetljivi ljudi jače doživljavaju emocije pa tako snažno proživljavaju tugu ili srdžbu, a sreća i zadovoljstvo kod njih se manifestiraju kao euforičnost i višak energije. Visoko osjetljivi ljudi nisu u stanju sakriti emocije i pokazuju ih drugima kao otvorenu knjigu. Visoka osjetljivost nudi veću iznijansiranost emotivnih doživljaja te akutniju svjesnost vlastitih unutarnjih stanja.
Hipersenzibilne osobe imaju razvijenu sposobnost empatije pa tako intuitivno prepoznaju stanja i emocije drugih ljudi i s njima suosjećaju. Ovo intuitivno, prirodno razumijevanje tuđih emocija sastoji se od očitavanja izraza lica, govora tijela ili čak emocionalne atmosfere prostora. Manje osjetljivi ljudi često ne primjećuju signale koji su visoko osjetljivim ljudima očiti i na koje ne mogu ne obratiti pažnju.
S obzirom na visoku prijemljivost utisaka iz okoline, jake emotivne doživljaje te empatično propuštanje tuđih emocija u vlastiti sistem, kod visoko osjetljivih ljudi lako dolazi do preplavljenosti ukoliko su izloženi hektičnom okruženju koje se neprekidno mijenja. Takvo okruženje izaziva prestimuliranost i iscrpljenost i kada do toga dođe, visoko osjetljive osobe se doslovno zatvaraju u vlastita četiri zida, u mrak i tišinu, kako bi smanjile pritjecanje novih audiovizualnih podražaja. Takvim stanjima svakako ne pogoduje niti tendencija hipersenzibilnih osoba da sve analiziraju i o svemu promišljaju. Na ovaj se način kreira unutarnje preopterećenje koje uzrokuje smanjenje praga tolerancije na stresne situacije i može se manifestirati u neadekvatnim odgovorima na takve situacije.
Hipersenzibilni ljudi se takvi rađaju i takvi i ostaju cijeli život, iako s vremenom nauče navući masku, glumiti da nisu osjetljivi, pokušavajući se prilagoditi društvu i društvenim očekivanjima. Nijekanjem i potiskivanjem ovog dijela sebe stvara se međutim duboki unutarnji konflikt i osoba može imati mnogo potisnute ljutnje, ili biti sklona depresiji i različitim vrstama ovisnosti.
Hipersenzibilnost je (ipak) sasvim u redu
Ukoliko osjećate krivnju zato što ste hipersenzibilni, to je zato jer ste povjerovali da zbog toga s vama nešto nije u redu. Iako naša zapadnjačka kultura ne prihvaća hipersenzibilnost, na Istoku se cijene introvertiranost i visoka osjetljivost.Trebate osvijestiti da su tuđi sudovi bili poput naljepnica kojima su vas prekrivali, no da te naljepnice ne čine ono što vi jeste. Svaka hipersenzibilna osoba treba zaroniti u unutarnji ocean i skidajući sa sebe slojeve tuđih definicija, dotaknuti vlastito biće, osvijestiti svoju ljepotu i prihvatiti se upravo takvu kakva jest. Visoko osjetljivim osobama vjerojatno nitko nikada nije rekao da je njihova osjetljivost sasvim u redu, da je zapravo prekrasno bogatstvo vrlo istančanih zapažanja i dubokih osjećaja. Nije čudno da su mnoge hipersenzibilne osobe umjetnici. Od presudne je važnosti za cjeloukupno zdravlje hipersenzibilnih pojedinaca izraziti ili pak produktivno iskoristiti vlastitu hipersenzibilnost u nekoj vrsti služenja zajednici. Svaka visoko osjetljiva osoba trebala bi izgraditi poštovanje prema onome što jest, sprijateljiti se sa samom sobom, voljeti vlastitu jedinstvenost i posebnost. Pritom je vrlo važno okružiti se pravim ljudima koji razumiju i cijene vašu hipersenzibilnost. Hipersenzibilni ljudi bi trebali paziti na prehranu te ne bi trebali uzimati nikakve stimulanse poput kofeina ili alkohola jer takve tvari na njihov organizam imaju snažnije djelovanje. Isto tako trebali bi se svakodnevno kretati, redovito boraviti u prirodi i sa životinjama, dovoljno odmarati te se štititi od preopterećenja medijima, vijestima i hiperkomunikacijom društvenih mreža.
Iako je biti hipersenzibilna osoba ponekad pravi izazov, bez upoznavanja i prihvaćanja toga dijela sebe nije moguće osjećati se kao cjelovita ličnost. Hipersenzibilnost nosi sa sobom toliko darova-visoku perceptivnost, duboke emocije, empatičnost, kreativnost, a ti darovi mogu oplemeniti naš privatni i profesionalni život. Doista, hipersenzibilnost može, ukoliko se njegujemo i živimo što svjesnije možemo, postati naša mala posebnost i prednost u životu. Kada prigrlimo vlastitu hipersenzibilnost, otvaramo si vrata koja vode prema našem ovoživotnom samoostvarenju.
***Hvala odličnoj facebook stranici Introvert, da na spontanom osvrtu i dijeljenju teksta-olakšavate nam put do ljudi kojima su tekstovi namijenjeni! Ako ste introvert i želja vam je imati zajednicu u kojoj ćete svakodnevno dobiti dozu humora i podrške, slijedite link:
https://www.facebook.com/Introvertda/
Unutarnji Ocean 
Nice💖
LikeLike