Svatko tko je iskusio bliski odnos s osobom koja pati od narcisoidnog poremećaja ličnosti zasigurno bi se složio da to ponekad izgleda kao vrtoglava vožnja vlakom u lunaparku. S narcisom je sad ovako, a sad onako-na trenutak normalno sjedite, a već sljedeći trenutak okrenuti ste naglavačke.
Ništa nije sigurno dok se vozite tako među narcisovim proturječnim ponašanjima, raspoloženjima i izjavama, njegovim izrazima ljubavi s jedne strane i s druge strane emocionalnom hladnoćom, nedostupnošću, kritičnošću, nerazumijevanjem, ignoriranjem, pa čak i zlostavljanjem. Što ste narcisu više vrata otvorili u svome životu, to vam je teže preživjeti u takvom odnosu. Ukoliko nemate iskustva s narcisoidnom ličnošću, dugo ćete pronalaziti tragove i preslagivati slagalicu ne biste li dosegnuli konačno razumijevanje. Svatko ostaje u nekom odnosu koliko je potrebno i iz njega izlazi kada je pravi trenutak za to. Svatko za sebe procjenjuje koliko je sreće i nesreće na dva tanjura vage. Vi ste ti koji prekidate vožnju kada prepoznate da nikamo ne vodi, kada uvidite da vas u suštini čini nesretnima, da vam otplavljuje životnu energiju, da ste u takvom odnosu erodirali kao ličnost i izgubili sebe. Ili će to umjesto vas učiniti narcis, u onom trenutku kada mu više niste potrebni.