Gubitak psa je vrlo bolan gubitak za vlasnika jer se radi o snažnoj emotivnoj vezi koju si teško mogu predočiti ljudi koji nikada nisu imali psa. Pas je član obitelji, u nekim trenucima čovjeku bliži od drugih ljudi. Život s psom satkan je od bezbroj lijepih, ali ponekad i teških trenutaka, kada pas doživi nezgodu ili se razboli. Pas voli svoju obitelj i daje ljubav svim članovima obitelji iako za njega uvijek postoji osoba kojoj je posebno privržen. Ljubav koju čovjek prima od psa je neposredna, jednostavna i čista.
Kako odabrati učiteljsku obuku iz joge
Potraga za inspirativnim, snažnim i suosjećajnim učiteljima
S jogom sam imala prve kratke susrete prije više od deset godina, no kao i sa svime u životu, trebala sam se zateći na pravom mjestu s pravim učiteljima da bih se snažnije zainteresirala. Moja prva istinska oaza joge bio je divan zagrebački studio Nava s prostranom, bijelo obojanom dvoranom s dugim starinskim prozorima koji su gledali na Jelačićev trg. Tamo sam izvodila svoje prve pokušaje chaturange (tzv. jogijskog skleka), kupajući se u znoju, a dok bi nas desetak harmonično stajalo u pozi ratnika, pogled bi mi odlutao s bijelih platna koja su razapeta na stropu podsjećala na jedra pa kroz lelujave zastore na živost trga. Voljela sam taj prostor koji je svojom prozračnošću podsjećao na brod, što zapravo ime Nava i znači. Tamo sam shvatila i kakav mi tip učitelja joge najviše odgovara-tada sam imala učiteljicu koja je bila sportski tip cijeli život, vrhunski znalac, fizički i mentalno snažna, koja je imala dar da iz polaznika izvuče uvijek malo više od onoga što mislimo da možemo, istovremeno s puno suosjećanja.
Životu je svojstveno da teče kao rijeka ljudi, doživljaja i osjećaja – odvažite se na svoju osobnu avanturu promjene
Zarobljeni u zoni komfora
Većina ljudi kada izgradi određeni način života nije ga sklona previše mijenjati. Što godine više odmiču, to smo se čvršće ukorijenili u našim svakodnevnim navikama, aktivnostima koje rutinski obavljamo-u našim malim, koliko toliko sigurnim i udobnim svjetovima. Ipak, unatoč udobnosti naši svjetovi mogu postati predvidljivi i monotoni. Kada u svakodnevnoj rutini ostane vrlo malo onoga što u nama pobuđuje istinski žar, čini nam se kao da smo iscrpili sve mogućnosti i sva čuda i kao da ne preostaje ništa više čemu se istinski veseliti i nadati. Negdje putem izgubimo svoju čarobnjačku palicu kreiranja novih mogućnosti i postajemo zarobljenici u zoni komfora.
Narcisoidni poremećaj ličnosti-kako prepoznati narcisa i čemu nas uči takav odnos
Svatko tko je iskusio bliski odnos s osobom koja pati od narcisoidnog poremećaja ličnosti zasigurno bi se složio da to ponekad izgleda kao vrtoglava vožnja vlakom u lunaparku. S narcisom je sad ovako, a sad onako-na trenutak normalno sjedite, a već sljedeći trenutak okrenuti ste naglavačke.
Ništa nije sigurno dok se vozite tako među narcisovim proturječnim ponašanjima, raspoloženjima i izjavama, njegovim izrazima ljubavi s jedne strane i s druge strane emocionalnom hladnoćom, nedostupnošću, kritičnošću, nerazumijevanjem, ignoriranjem, pa čak i zlostavljanjem. Što ste narcisu više vrata otvorili u svome životu, to vam je teže preživjeti u takvom odnosu. Ukoliko nemate iskustva s narcisoidnom ličnošću, dugo ćete pronalaziti tragove i preslagivati slagalicu ne biste li dosegnuli konačno razumijevanje. Svatko ostaje u nekom odnosu koliko je potrebno i iz njega izlazi kada je pravi trenutak za to. Svatko za sebe procjenjuje koliko je sreće i nesreće na dva tanjura vage. Vi ste ti koji prekidate vožnju kada prepoznate da nikamo ne vodi, kada uvidite da vas u suštini čini nesretnima, da vam otplavljuje životnu energiju, da ste u takvom odnosu erodirali kao ličnost i izgubili sebe. Ili će to umjesto vas učiniti narcis, u onom trenutku kada mu više niste potrebni.
Hipersenzibilnost-izazov i dar
Hipersenzibilnost je jedno od onih obilježja koja nisu osobito na cijeni u našem svakodnevnom okruženju. Hipersenzibilne osobe kroz život vrlo brzo nauče da hipersenzibilnost nije poželjna osobina te da ju treba što bolje zamaskirati i što manje pokazivati. Svakoj hipersenzibilnoj osobi zasigurno u mislima odzvanja poznata rečenica „Ne budi tako osjetljiv/a…“, rečenica koju su kao savjet ili kritiku bez sumnje više puta izrekli ljudi koji je okružuju. Zbog ovakvih etiketa, hipersenzibilni ljudi se često osjećaju drukčiji i nekako manjkavi u odnosu na manje osjetljivu većinu.
Tako je američka glumica Winona Ryder jednom prilikom rekla: ‘Možda sam preosjetljiva za ovaj svijet…’, što je tipično rezoniranje osobe koja je uvjetovana da vlastitu hipersenzibilnost promatra kao nedostatak. Ako k tomu dodamo da se danas u kulturi Zapada glorificira ekstrovertiranost, otvorenost i hiperkomunikacija, možemo još bolje shvatiti kakva je zapravo pozicija osoba visoke osjetljivosti. Zapadnjačka kultura konzumerizma i društvenih mreža daje apsolutnu prednost okrenutosti prema van-to može biti okrenutost prema stvarima koje konzumiramo da popunimo unutarnje deficite, ili pak okrenutost prema drugim ljudima jer ne znamo biti sami. Hipersenzibilne osobe su većinom zatvorene osobe, usmjerene prema unutra, u vlastiti vrlo kompleksan unutarnji svijet koji je prepun izoštrenih zapažanja, intenzivnih utisaka i jakih emocija. Većina visoko osjetljivih ljudi su istovremeno i introverti, što znači da iako im je socijalna interakcija potrebna kao i drugima, ona ih brzo umara te im je neophodno bavljenje samotnim aktivnostima kroz koje obnavljaju svoj rezervoar energije. Zbog svega ovoga visoko osjetljive osobe se vrlo često nalaze pod pritiskom da ne zadovoljavaju društvena očekivanja te su prisiljene ponašati se na način koji nije u skladu s njihovom prirodom, što na njih ostavlja negativne posljedice.
Prijateljstvo u slijepoj ulici-tipovi toksičnih prijateljica i kako se s njima nositi
Prijateljice su suputnice koje nas prate kroz život, od prvih mladenačkih radosti i tuga pa do zrelih odnosa u kojima si pružamo podršku u širokoj lepezi životnih izazova. U iskrenom ženskom prijateljstvu vladaju otvorena komunikacija, ljubav, povjerenje, međusobno prihvaćanje i podržavanje. Pravo je bogatstvo imati prijateljicu koja je s nama i u dobru i u zlu, koja nas razumije i podržava i pred kojom možemo biti ono što jesmo bez skrivanja.
S druge strane, svaka je žena u životu zasigurno iskusila i onu drugu vrstu prijateljstva-prijateljstvo koje, nakon početne ružičaste faze, vrlo brzo postaje disfunkcionalno i u njemu se počinjete loše osjećati. Osjećate težinu u želucu, da vas odnos prazni i iscrpljuje, da se od vas samo uzima, a ništa ne dobivate zauzvrat. Počinje vam se urušavati samopouzdanje, nikad niste dovoljno dobri, ne poštuju se vaše želje, počinjete gubiti sebe kao ličnost. Od energetskog, emotivnog i materijalnog isisavanja, kritiziranja i potkopavanja pa do pravih pravcatih primjera psihopatskog ponašanja-različita su lica toksičnog prijateljstva. Toksično se prijateljstvo može svakome dogoditi, možda češće dok smo mlade, dok svladavamo svoje prve lekcije o životu i ljudima i gradimo samopouzdanje, no pogreške u odabiru prijatelja nisu rezervirane samo za mlade. Prijateljski odnosi su, kao uostalom i odnosi općenito, vječno učenje života. Najveći problem je što nam je ponekad potrebno previše vremena da osvijestimo kako stvari zaista stoje. Iako se otrovna ponašanja nastavljaju, često predugo ostajemo u takvom odnosu jer smo zbog emocionalne vezanosti i povremenih dobrih trenutaka skloni zažmiriti na ponašanja koja nipošto ne bismo trebali dalje tolerirati.
Konverzacijska narcisoidnost ili tortura beskonačnog monologa-kako se zaštititi
Sjedim i slušam osobu nasuprot sebe. Minute se lijeno vuku, često pogledavam na sat. Postavljam pitanja i dajem komentare jer se trudim biti suosjećajni slušač. Ponekad, da razbijem monotoniju beskonačnog monologa, pokušavam ubaciti neko svoje iskustvo. No pogled mog sugovornika gubi se negdje u stranu, oči se zastakle, pažnja odluta. Vrlo elegantno i brzo prelazi preko mojih riječi i vraća razgovor na sebe.
Introvertiranost-uronjenost u vlastite unutarnje svjetove
Nijemci imaju riječ einzelgӓnger, Englezi lone wolf, a mi kažemo vuk samotnjak.
Ja sam upravo taj einzelgӓnger, taj koji ima svoju priču, svoj svijet, koji ide svojom samotnom stazom, priznajem. A ti?
Ima nas koji smo eto ta jedna neobična, ponekad teško shvatljiva kategorija. Možemo biti s drugima, možemo i uživati u njihovom društvu, ali društvo drugih nas brzo umori i mi se moramo brzo vratiti k sebi, uroniti u unutarnji ocean, napuniti se energijom u samoći.
Da, takvi smo mi-introverti. Uronjeni u vlastite unutarnje svjetove. Volimo promatrati sebe i ljude oko sebe, promišljati o životu u različitim njegovim detaljima, promišljati o smrti.
Sveta životinja i njezino značenje za naš život
Unutarnji vuk
Jedan je od onih sunčanih, blagih, toplih dana, kada se zbog topline gotovo zaboravlja da je zima na kalendaru. Priroda se prevarila i preuranjeno potjerala iz zemlje tratinčice i jaglace. Krećeš se gorskom šumom i udišeš zrak koji čitavo tvoje biće ispunjava svježom okrepljujućom energijom. Sa svih strana te kroz ogoljele grane kupa sunce dok se ritmično krećeš zemljanom stazom posutom suhim borovim iglicama. Tako je meka zemlja i sag od iglica pod tvojim šapama.
Kad naćuliš lijevo uho, dolje u usjeklini začut ćeš šuštanje studenog šumskog potoka koji te mami da na njemu utažiš žeđ. A kad sijevneš pogledom udesno, pred tobom se prostiru meke, zagasito zelene mahovine i pozivaju te da na njima nakratko predahneš. Ipak, ne zaustavljaš se. Iskonski zov tvoga tijela goni te dalje, dalje stazom, tamo prema onim visokim i vitkim borovima koji se naziru gore u brdu. Ne postoji ništa osim tvoga tijela u pokretu, mišića i tetiva, ništa osim srca čije silovite udarce čuješ u ušima i shvaćaš da su utkani u mistično bilo šume. Jest, šuma je tvoj dom, od nje si postao. Šuma je tvoj početak i tvoj kraj, a tvoja veza s njome jedina je istinita i stvarna.
Svaki će vam čovjek, ako ga to upitate, otkriti da za njega postoji neka životinja koju posebno voli i koja u njegovom životu zauzima posebno mjesto. Obično su ljudima omiljene životinje koje odlikuje prekrasan izgled i neka osobita kvaliteta. Ponekad se ježimo pri pomisli na neku životinju, no istovremeno u nama budi strahopoštovanje. Ljepota, elegancija i brzina crne pantere, dupinovo veselje i dobroćudnost ili pak sloboda i nesputanost snažnog i ponositog konja. Naše omiljene životinje mnogo govore o nama, o našoj psihi, o kvalitetama koje su nam važne, o našim težnjama, onome što smo u životu ostvarili i integrirali u sebi ili tek trebamo ostvariti i integrirati.
