Sjedim i slušam osobu nasuprot sebe. Minute se lijeno vuku, često pogledavam na sat. Postavljam pitanja i dajem komentare jer se trudim biti suosjećajni slušač. Ponekad, da razbijem monotoniju beskonačnog monologa, pokušavam ubaciti neko svoje iskustvo. No pogled mog sugovornika gubi se negdje u stranu, oči se zastakle, pažnja odluta. Vrlo elegantno i brzo prelazi preko mojih riječi i vraća razgovor na sebe.
Kriza-prilika za rast
Velike i nenadane krize ne događaju se često u životu, a kada se dogode, u prvi trenutak one na nas imaju učinak kao da smo na vrhu kule koju je pogodila katastrofa te se ona počinje urušavati, a mi nemoćno i naglavce padamo u dubinu. To je osjećaj šoka koji nam doslovno izmakne tlo pod nogama, pregazi nas i duboko ozlijedi, a tek kasnije, u periodu nakon početne krize, postajemo svjesni do koje smo mjere ozlijeđeni i koje su to dalekosežne posljedice po nas i po naš život. Borimo se sa suzama, gubitkom elana i volje za životom, sa svakodnevnom katatonijom u kojoj se postojanje svodi na mehaničko preživljavanje.
Perce na mom putu
U kulturi Zapada perje je većinom postalo samo ukras bez dublje simbolike. No ono zapravo može biti puno više od toga. Perje su nosili indijanski ratnici kao nagradu za velika djela hrabrosti, perje se koristilo u plemenskim magijskim ritualima. Noseći pero, kao da doista prizivamo atribut ptice kojoj je pripadalo, prizivamo njezinu snagu i slobodan let. U lepršavosti pera možemo osjetiti vlastitu autentičnost, oslobođenost od tuđih snova i struktura. Ostvarujemo magiju duboke veze s prirodom i sa svijetom oko nas. Perje ima i ezoterijsko značenje jer se anđele prikazuje s krilima. Postoji vjerovanje da nam se anđeli javljaju ostavljajući perca. Svojom mekoćom i lakoćom perje doista asocira na druge svjetove, oku nevidljive, ali srcu bliske i poznate.
Sveta životinja i njezino značenje za naš život
Unutarnji vuk
Jedan je od onih sunčanih, blagih, toplih dana, kada se zbog topline gotovo zaboravlja da je zima na kalendaru. Priroda se prevarila i preuranjeno potjerala iz zemlje tratinčice i jaglace. Krećeš se gorskom šumom i udišeš zrak koji čitavo tvoje biće ispunjava svježom okrepljujućom energijom. Sa svih strana te kroz ogoljele grane kupa sunce dok se ritmično krećeš zemljanom stazom posutom suhim borovim iglicama. Tako je meka zemlja i sag od iglica pod tvojim šapama.
Kad naćuliš lijevo uho, dolje u usjeklini začut ćeš šuštanje studenog šumskog potoka koji te mami da na njemu utažiš žeđ. A kad sijevneš pogledom udesno, pred tobom se prostiru meke, zagasito zelene mahovine i pozivaju te da na njima nakratko predahneš. Ipak, ne zaustavljaš se. Iskonski zov tvoga tijela goni te dalje, dalje stazom, tamo prema onim visokim i vitkim borovima koji se naziru gore u brdu. Ne postoji ništa osim tvoga tijela u pokretu, mišića i tetiva, ništa osim srca čije silovite udarce čuješ u ušima i shvaćaš da su utkani u mistično bilo šume. Jest, šuma je tvoj dom, od nje si postao. Šuma je tvoj početak i tvoj kraj, a tvoja veza s njome jedina je istinita i stvarna.
Svaki će vam čovjek, ako ga to upitate, otkriti da za njega postoji neka životinja koju posebno voli i koja u njegovom životu zauzima posebno mjesto. Obično su ljudima omiljene životinje koje odlikuje prekrasan izgled i neka osobita kvaliteta. Ponekad se ježimo pri pomisli na neku životinju, no istovremeno u nama budi strahopoštovanje. Ljepota, elegancija i brzina crne pantere, dupinovo veselje i dobroćudnost ili pak sloboda i nesputanost snažnog i ponositog konja. Naše omiljene životinje mnogo govore o nama, o našoj psihi, o kvalitetama koje su nam važne, o našim težnjama, onome što smo u životu ostvarili i integrirali u sebi ili tek trebamo ostvariti i integrirati.
Što kada nas preplave pritisci vanjskog svijeta i usporedbi s drugima? Odgovor je centriranje
Opsjednutost tijelom i dominacija ega okosnica su naše zapadnjačke civilizacije danas. Ljudi su većinom materijalisti, žive u uvjerenju da su isključivo vlastito tijelo te ostaju zatvoreni drugim dimenzijama postojanja. Vrijednost čovjeka mjeri se kroz fizičku ljepotu, vitkost, mišićavost, mladenački izgled.
Sa svih strana preplavljuju nas pritisci da se moramo uspoređivati s drugima, da moramo biti ljepši, karizmatičniji, pametniji, uspješniji. Društvene mreže nam pod krinkom povezivanja zapravo oslabljuju energiju jer neminovno promatramo druge i uspoređujemo se s njima i njihovim u većini slučajeva izmaštanim, kroz filtere provučenim životima.
Unutarnji Ocean 