Unutarnji vuk
Jedan je od onih sunčanih, blagih, toplih dana, kada se zbog topline gotovo zaboravlja da je zima na kalendaru. Priroda se prevarila i preuranjeno potjerala iz zemlje tratinčice i jaglace. Krećeš se gorskom šumom i udišeš zrak koji čitavo tvoje biće ispunjava svježom okrepljujućom energijom. Sa svih strana te kroz ogoljele grane kupa sunce dok se ritmično krećeš zemljanom stazom posutom suhim borovim iglicama. Tako je meka zemlja i sag od iglica pod tvojim šapama.
Kad naćuliš lijevo uho, dolje u usjeklini začut ćeš šuštanje studenog šumskog potoka koji te mami da na njemu utažiš žeđ. A kad sijevneš pogledom udesno, pred tobom se prostiru meke, zagasito zelene mahovine i pozivaju te da na njima nakratko predahneš. Ipak, ne zaustavljaš se. Iskonski zov tvoga tijela goni te dalje, dalje stazom, tamo prema onim visokim i vitkim borovima koji se naziru gore u brdu. Ne postoji ništa osim tvoga tijela u pokretu, mišića i tetiva, ništa osim srca čije silovite udarce čuješ u ušima i shvaćaš da su utkani u mistično bilo šume. Jest, šuma je tvoj dom, od nje si postao. Šuma je tvoj početak i tvoj kraj, a tvoja veza s njome jedina je istinita i stvarna.
Svaki će vam čovjek, ako ga to upitate, otkriti da za njega postoji neka životinja koju posebno voli i koja u njegovom životu zauzima posebno mjesto. Obično su ljudima omiljene životinje koje odlikuje prekrasan izgled i neka osobita kvaliteta. Ponekad se ježimo pri pomisli na neku životinju, no istovremeno u nama budi strahopoštovanje. Ljepota, elegancija i brzina crne pantere, dupinovo veselje i dobroćudnost ili pak sloboda i nesputanost snažnog i ponositog konja. Naše omiljene životinje mnogo govore o nama, o našoj psihi, o kvalitetama koje su nam važne, o našim težnjama, onome što smo u životu ostvarili i integrirali u sebi ili tek trebamo ostvariti i integrirati.